Abu Muhammad Jolani, vođa Jabhat al-Nusre i drugih terorističkih grupa u Siriji, posljednjih godina širi podjele ne samo u političkim i vojnim pitanjima, već i na ideološkim poljima i regionalnim odnosima. Jedno od pitanja na koje su usmjerili svoju pažnju i kritikama je Iran, a iranofobične opaske se stalno spominju u njegovim izjavama i stavovima.
Iran, kao jedan od glavnih aktera fronta otpora u regionu, uvijek je bio na meti napada i protivljenja od strane grupa poput Jabhat al-Nusre i drugih terorista. Ovi napadi su uglavnom posljedica regionalne politike Islamske Republike Iran u podršci osovini otpora, posebno u Siriji, Libanu, Jemenu i Iraku.
U detaljnoj bilješci, Hassan Abdipour se osvrnuo na opasnost od iranofobije Abu Mohammada Jolanija nakon što je on na vlast u Siriji nakon pada vlade Bashara al-Assada, koju prenosimo:
1. Iranofobija kao ideološko oruđe
Posljednjih godina Jolani i grupe pod njegovim nadzorom pokušavaju predstaviti Iran kao svog glavnog neprijatelja i neprijatelja fronta otpora. Ova politika je zapravo ideološko oruđe na osnovu kojeg Jolani pokušava napraviti raskol među snagama otpora, posebno u Siriji, Libanu i Iraku. Ova iranofobija, osim što služi Jolanijevim specifičnim strateškim ciljevima, također jača nepovjerenje među grupama otpora.
Zapravo, iranofobija Jolanija i njemu sličnih grupa više se zasniva na njegovim ideološkim i političkim potrebama, nego na postojećim činjenicama. Kao glavni pobornik vlade Bashara al-Assada i osovine otpora u regionu, Iran je odigrao ključnu ulogu u suprotstavljanju tekfirijskim i terorističkim grupama kao što su ISIL i Jabhat al-Nusra. Koristeći diskurs iranofobije, Jolani pokušava zasjeniti regionalnu podršku Irana frontu otpora i istovremeno se predstaviti kao jedan od predstavnika "džihadističkih islamista".
2. Iran, glavni pobornik osovine otpora
Od početka Islamske revolucije 1979. godine, posebno u posljednjih nekoliko decenija, Islamska Republika Iran, zajedno sa drugim zemljama osovine otpora kao što su libanonski Hezbollah, palestinske grupe (kao što su Hamas i Islamski džihad), i narodne snage u Iraku i Jemenu, pokušava da se suprotstavi stranim prijetnjama i regionalnoj agresiji. Iranska podrška legitimnoj vladi Sirije, posebno protiv terorističkih napada i nereda koje su potaknule grupe kao što su Jabhat al-Nusra i ISIL, odigrala je ključnu ulogu u održavanju stabilnosti i teritorijalnog integriteta Sirije.
No, Jolani i njemu slične grupe, koje djeluju kao terorističke grupe, uvijek su pokušavale stvoriti razdor između Irana i drugih grupa otpora. Jolanijeva iranofobija nije zasnovana samo na neprijateljstvu prema Islamskoj Republici Iran, već je posebno osmišljena da oslabi Islamski front otpora. Takvom propagandom Jolani pokušava predstaviti Iran kao okupatorskog i dominantnog agenta u regionu, što je zapravo suprotno pravom islamu i pravoj islamskoj borbi.
3. Uloga Irana u suočavanju sa kolonijalnim projektima u regionu
Iran je posljednjih decenija uvijek stavljao naglasak na suprotstavljanje kolonijalnim i neokolonijalističkim projektima, a ovo pitanje je posebno izraženo u eri nakon islamske revolucije. Dok se Iran bori protiv hegemonije Zapada, posebno Sjedinjenih Država i cionističkog režima, Jolani i njemu slične grupe, koje neke zapadne zemlje otvoreno ili prikriveno podržavaju, pokušavaju dovesti u pitanje legitimitet Irana i umjesto toga, popločavaju put za prihvatanje kompromisnih opcija.
S tim u vezi, Iran je uložio napore da ojača front otpora, posebno na ekonomskom, vojnom i političkom polju. Kao jedna od glavnih pristalica antikolonijalnih snaga u regionu, ova zemlja nikada nije popuštala pred kompromisnom politikom i uvijek je naglašavala nacionalnu nezavisnost i prava potlačenih nacija. Ovo pitanje je od posebnog značaja, posebno u slučaju Palestine, jer je Iran poznat kao ozbiljna podrška palestinskom narodu, a svaki pokušaj da se ta podrška oslabi, zapravo je udar na palestinsko pitanje i otpor cionističkom režimu.
4. Iranofobija i slabljenje islamskog jedinstva
Jedan od najvećih problema koje stvara Jolanijeva iranofobija je slabljenje islamskog jedinstva u regionu. Dok je Iran uvijek naglašavao jedinstvo muslimana i saradnju među islamskim zemljama, Jolani pokušava stvoriti unutrašnje podjele među muslimanskim zemljama, posebno na Bliskom istoku, promovirajući iranofobiju. Ove vrste podjela ne idu samo u korist iranskih regionalnih i međunarodnih neprijatelja, već će također oslabiti front otpora stranim prijetnjama.
Jolanijeva iranofobija može se svidjeti nekim grupama i regionalnim liderima koji podržavaju Zapad ili određene arapske zemlje, ali će na kraju ova politika potkopati zajedničku muslimansku borbu protiv stvarnih prijetnji. Front otpora mora ići dalje od ideoloških i političkih razlika i naglašavati svoje osnovne zajedničke karakteristike, kao što su borba protiv ugnjetavanja, arogancije i zaštita ljudskih prava.
5. Izazovi iranofobije na frontu otpora
Iranofobija Jolanija i njegovih sličnih grupa može stvoriti velike izazove za front otpora, posebno u Siriji. Grupe otpora u Siriji, Libanu, Iraku i Jemenu treba da znaju da je jedinstvo i solidarnost među njima moguće samo kroz zajedničku saradnju i jačanje strateških odnosa između Irana, Hezbollaha i drugih grupa otpora. Kao ključni igrač na ovom frontu, Iran trebaju smatrati strateškim saveznikom, a ne neprijateljem ili preprekom.
Ovo pitanje je važno ne samo za front otpora u Siriji, već i za cijeli region. Konačno, Jolanijeva iranofobija ne samo da može ojačati regionalne neprijatelje na frontu otpora, već uzrokovati i gubitak mogućnosti za suočavanje s većim prijetnjama kao što su cionistički režim i zapadne kolonijalne snage.
Zaključak
Iranofobija Jolanija i njemu sličnih grupa, suprotno onome što se čini, zapravo ide na štetu fronta otpora. Iran, kao jedan od najvećih pobornika islamskog i antikolonijalnog otpora u regionu, uvijek je isticao jedinstvo muslimana i suočavanje sa zajedničkim prijetnjama. Pokušaj širenja podjela i iranofobije ne samo da ugrožava interese islamskih zemalja, već slabi zajedničku borbu protiv globalne dominacije i arogancije. Konačno, front otpora mora shvatiti važnost solidarnosti i jedinstva među svojim snagama i iskoristiti Iran kao ključnog igrača na ovom polju.
