Ašura je najveći vječni ep koji se odigrao u ograničenom vremenu i uz žrtve nekoliko desetina ljudi. Ali, ona uvijek blista kao "velika revolucija" u tami ljudske historije.
Možda je ono što taj ustanak čini živahnijim i vječnim i predstavlja ga kao školu, njegova politička dimenzija, koja je transformirala mnoge ljude i moćan je faktor pokreta za potlačena društva da stvore revolucionarni pokret protiv autokratija i tiranskih vlada.
Može se čak tvrditi da se nije dogodila Ašura i Kerbela, ne bi se pojavio nijedan drugi islamski pokret; kao rezultat toga, razvoj islamskih društava suočio bi se s ozbiljnim opasnostima i konačno bi bila zatvorena škola islama za "izgradnju čovjeka".
Prva politička komponenta ustanka Imama Husejna bio je njegov poziv na formiranje islamske vlade i on je jasno rekao da porodica Ebu Sufjana ne zaslužuje da vlada.
Čuo sam od svog djeda Poslanika (a.s.) da je rekao: "Hilafet je zabranjen porodici Ebu Sufjana. Ako jednog dana vidite Muaviju na vrhu mog minbera, ubijte ga (1)", ali su ga stanovnici Medine vidjeli na vrhu" minbera i nisu ga ubili, a sada ih je Bog prepustio Jezidu razvratniku (gorim od Muavije).“ (2)
Istovremeno, gdje god je smatrao za shodno, proglašavao je svoju nadležnost da formira vladu i pozivao narod da prihvati vlast i pravedno rukovodstvo. Naprimjer, u pismu stanovnicima Basre napisao je: "A mi smo sigurni smo da smo najkompetentniji po pitanju vlade i hilafeta". (3)
Naravno, hazreti Husejn je tražio pravo da vlada jer je njegova svrha formiranja vlade bila samo da sprovede pravila vjere i da uspostavi Božanski suverenitet. Ovaj pogled na vlast bio je upravo suprotan razmišljanju Umejevića; štaviše, Muavija i Jezid su, zapravo, promovirali "sekularno" razmišljanje.
Ova tvrdnja se može dokazati riječima samog Muavije. Nakon što je sklopio mir sa Imamom Hasanom ,a.s., on je odmah došao u Kufu i u svom govoru pred ljudima rekao: „Nisam se borio sa vama oko namaza i posta, nego sam htio da vladam nad vama i postigao sam svoj cilj." (4)
Rahmetli Allame Tabatabai ovako objašnjava Muavijine riječi: "Muvija je ukazivao da će odvojiti politiku od vjere i da neće garantirati vjerske propise i da će upotrijebiti svu svoju snagu da održi svoju vlast na životu. Naravno da je jasno da će takva vlada prerasti u monarhiju i kraljevstvo, a ne hilafet i nasljedstvo Božijeg Poslanika, a.s." (5)
Imam Husejn je postigao najmanje dva cilja planirajući i navodeći razloge svog ustanka protiv vlade koja se pokazala ravnodušnom prema sprovođenju islamskih pravila, a čak je njen vladar otvoreno kršio islamska pravila.
Kao prvo, nakon događaja Ašure, vladari koji su vladali narodom u ime islama nisu se usuđivali da počine javni nemoral i barem su naizgled poštivali islamskih pravila.
Drugo, društvo je sebi dalo hrabrosti da komentariše, pa čak i da se pobuni protiv ugnjetavanja i korupcije vlasti. Svjedok ove tvrdnje je ustanak naroda pod vodstvom Mukhtara, Zeyda, pa čak i ustanak Abasida protiv Umejevića s ciljem svrgavanja vlasti.
Izvori:
1. Taht al-Aqool, Abi Shuba Harrani, 172. str.Al-Alami Beirut
2. Al-Futuh, 5. tom, 24. str, Hayatul-Imamil-Hussein, 2. tom, 256.str.
3. Tarihu Tabari, Muhammad Bin Jarir Tabari, 7.tom, 240.str.
4. Sharhu Nahj al-Balagha, Ibn Abi al-Hadid Mu'tazili, 4. tom, 160.str.
5. Ši'iti u islamu, Mohammad Hossein Tabatabai, 44. str.
