Južna Dahiya je uglavnom siromašna oblast u kojoj 85% njenih stanovnika čine libanski šiitski muslimani. Stanovništvo predgrađa procjenjuje se na milion ljudi, što je jedna trećina ukupnog stanovništva Bejruta. Zbog svoje strateške uloge baze libanskog šiitskog otpora i Hezbollaha, Dahiya je uvijek bila podložna sukobima, razaranjima uzrokovanim građanskim ratom, kao i vanjskim napadima Izraela. Ovo područje se u prošlosti smatralo periferijom Bejruta i postepeno je postalo jedan od važnih ekonomskih i društvenih centara Bejruta.
Južno predgrađe Bejruta je u početku bilo poljoprivredno i ruralno područje, koje se smatralo mjestom za naseljavanje radnika Bejruta, a zatim se struktura područja postepeno mijenjala uporedo s porastom stanovništva, posebno nakon migracije šiitskih muslimana iz južnog Libana, Baalbeka i migracije Palestinaca.
Većina stanovnika Dahiye je lojalna Hezbollahu i oni se smatraju glavnim pristalicama i podrškom Hezbollahu.
Libanski Hezbollah je odigrao ključnu ulogu u stvaranju i upravljanju kulturnim i vjerskim centrima u južnim predgrađima Bejruta i pomogao je u jačanju vjerskog i političkog identiteta šiitske zajednice u ovoj oblasti.
Stoga, južna predgrađa Bejruta predstavljaju šiitski identitet i društvene i političke aktivnosti koje su promovirali libanski Hezbollah i druge lokalne institucije. Među važnim mjestima u ovoj oblasti je husejnija Hazreti Seyyed al-Shohada, mjesto održavanja ceremonija Hezbollaha i govora Seyyeda Hassana Nasrallaha, koji je ubijen u izraelskom varvarskom napadu na Liban.
Dahiya doktrina
Prvi put je general Gadi Eisenkot, komandant sjevernog regiona izraelske vojske pomenuo "doktrinu Dahiya" u oktobru 2008. godine. Ova doktrina se zasniva na upotrebi nesrazmjerne sile u cilju pritiska na neprijatelja, izazivanja velikih razaranja i nanošenja velike štete civilnoj imovini i infrastrukturi, te nanošenju patnje i boli civilima kao „sredstvu odvraćanja“. Prema ovoj doktrini, izraelska vojska mora djelovati odmah, odlučno i silom nesrazmjernom neprijateljskom djelovanju i prijetnji koju predstavlja.
Eiskont je drsko izjavio: "Svi oni koji vjeruju u ideju otpora su na meti i njihova sudbina je smrt i uništenje, i prema njima nije dozvoljeno sažaljenje ili popustljivost".
Jedan od ciljeva ovog zločinačkog nauma je i okretanje stanovništva od Hezbollaha i drugih grupa otpora poput Hamasa u Gazi.
Hebrejska štampa je tada pisala da "doktrina Dahiya" nije bila teorijski napor oficira, već je postala zvanični plan koji je podržala izraelska vlada.
Iako je tokom 18 godina od 33-dnevnog rata Izrael više puta koristio ovaj zločinački metod, prema vojnim i političkim analitičarima ovog režima, ta doktrina nikada nije uspjela natjerati snage otpora da se povuku i predaju nepravednim zahtjevima cionista.
Ehud Ilam, analitičar i istraživač Ministarstva odbrane cionističkog režima, u svojoj knjizi pod naslovom "Izraelska vojna doktrina" u ovom kontekstu navodi: "Dok su neki generali izraelske vojske tvrdili da je intenzivno zračno bombardiranje u Dahiyi, šiitskom kvartu Bejruta, uspješan pokušaj odvraćanja za Izrael, ova doktrina se općenito smatra neuspjehom".
Južna predgrađa su još uvijek živa
Od početka vazdušne invazije cionističkog režima na Liban, južna predgrađa Bejruta su bila više gađana nego druga područja Libana. Budući da se ovo područje pripisuje libanskom Hezbollahu i pristalicama ovog pokreta, te da se u njemu nalaze brojni kulturni, ekonomski i društveni centri povezani s Hezbollahom, ono je postalo glavna meta cionističkog režima. Prema njihovom uvjerenju, cionisti su namjeravali uništiti Hezbollah bombardiranjem ovog područja i gađanjem Hezbollahovog centra i sjedišta i ubistvom Hezbollahovog generalnog sekretara.
Ehab Jabarin, stručnjak za izraelska pitanja, rekao jeza Al Jazeeru: "Izrael je tvrdio da je posao završen atentatom na komandante i bombardiranjem Hezbollahovih skladišta municije, ali danas Hezbollah uspostavlja jednadžbu između Haife i Dahiye".
Hebrejski portal "Wala" citirao je izraelskog stručnjaka Nira Kibinisa: "Rečeno nam je da je Hezbolah poražen, ali je nedavna operacija pokazala da je Hezbollah veoma sposoban. Bolna istina je da se od eksplozije pejdžera i događaja koji su uslijedili, promijenila razmjera Hezbollahove vatre, koja je prije samo oštetila sjever, a sada je stigla do Haife i njenog juga".
Na početku Oluje Al-Aqsa, Seyyed Nasrallah je upozorio cionistički režim da će, ako se napadnu libanski civili, meta biti cionistički doseljenici, a danas smo svjedoci brutalnih napada cionističkog režima na Dahiyu. Zbog toga je region Haife stavljen na tabelu djelovanja libanskog otpora. Islamski otpor objavio je neprijatelju da je "ono čemu je svjedočio u južnoj Haifi samo mali dio onoga što ga čeka ako nastavi napadati časni narod Libana".
Dahiya, mjesto šehadeta predvodnika otpora
Dok su se napadi cionističkog režima na Dahiye pojačavali, šehid Hassan Nasrallah, hrabri generalni sekretar Hezbollaha u Libanu, vodio je svoje sastanke kako bi uputio borce i upravljao ratom iz komandnog centra Hezbollaha u Dahiyi. Do posljednjeg trenutka je preferirao da bude s ljudima u predgrađu. Da bi ubio Hassana Nasrallaha, cionistički režim je napao komandni centar Hezbollaha sa 80 tona rovovskih bombi i tada se krv šehida pomiješala s krvlju otpornih stanovnika Dahiye.
Od tada se svakodnevno emituju razni video snimci otpora šiitskog naroda u južnim predgrađima Bejruta koji naglašavaju nastavak puta otpora mašući zastavama s imenom Imama Husejna, a.s, i fotografijama šehida Seyyeda Hassana Nasrallaha nad njihovim porušenim kućama.
